Ovisnost o internetu.

Krenulo se s idejom neograničenog pristupa informacijama, a gdje smo završili?Zlostavljanje putem Interneta je još uvijek siva zona za sudstvo, ali njegove posljedice su itekako vidljive. Sve više je priča o djeci koja su si oduzela život zbog takvog neprekidnog zlostavljanja.

Internet je dijelom skoro svakog kućanstva u Hrvatskoj još od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Počevši s dial-up vezom, ljudi nisu mogli niti zamisliti da će im za dvadesetak godina život ovisiti o nevidljivoj mreži. Na njoj danas čitaju novine, slušaju glazbu, pohranjuju podatke, imaju otvorene profile na nizu društvenih mreža, provjeravaju poštu, nove kolekcije odjeće omiljenih dizajnera, traže novi posao, naručuju dostavu i oslanjaju se na njega za još niz stvari.

I s cijelim nizom aktivnosti koji ljudi na Internetu obavljaju svaki dan, stvara se dojam da je Internet „sigurno“ mjesto na kojem se možete o svačemu informirati, obaviti razne obveze i povezati se s prijateljima.

Krivo. Samo oko 5 posto Internet stranica je dostupno javnosti. Ostatak spada u „Dark Web“ za koje većina ljudi koja je imala pristup takvim stranicama kaže da je mjesto na se kojem kriminalci raznih vrsta svakodnevno bave svojim “poslom“. Tu spada prodaja oružja, droge, prostitucija i moderno roblje. Koliko je to istina ili ne, ostavit ćemo za neki idući članak.

Ali, ni dostupni Internet svima nije tako bezazlen koliko ljudi misle. Najbolji primjer je „sloboda“ izražavanja mišljenja koja se u Hrvatskoj uglavnom vidi u zlobnim komentarima ljudi na medijske objave. I protiv toga se je teško boriti.

Internet je izvor informacija, ali i prostor za nasilje

Osnovna ideje davanja mjesta u medijima svakom pojedincu je bila slobodna razmjena informacija, povratna informacija novinarima i nadopunjavanje postojećih. Zatim zajednički rad kako bi se javnost bolje informirala i dala smjernice novinarima što ju zanima i gdje treba kopati dalje. Ali, taj plemeniti cilj se danas sveo na nekoliko pojedinaca registriranih na portalima koji komentiraju svaki članak (ponekad izgleda kao da ga nisu ni pročitali) uglavnom kako bi naglasili novinarovu gramatičku grešku, kako bi kritizirali teme i obradu temi ili da bi se komentatori dogovorili za zajednički kavu. Smiješno…

Drugi primjer, koji je daleko od bezazlenog je Facebook. Skoro svako dijete danas ima svoj Facebook profil zaštićen lozinkom na kojem mogu dodati djecu iz razreda, obitelj, susjede, i na žalost, bilo kojeg neznanca koji im se javi.  Ljude koje poznaju, ali i ne poznaju.

Zatim djeca nasilnici (nemojmo se zavaravati – danas ih ima više nego ikad), će otići jako daleko da slabije dijete ponize, uvrijede i naprave opću hajku s drugom djecom podložnom njihovom utjecaju. Takvih slučajeva je iz dana u dan sve više. Zlostavljanje putem Interneta je još uvijek siva zona za sudstvo, ali njegove posljedice su itekako vidljive. Sve više je priča o djeci koja su si oduzela život zbog takvog neprekidnog zlostavljanja.

Kako zaštiti dijete koje je psihički maltretirano putem medija koji se ne smatra opasnim? Kako postaviti granice, i koliko s uopće roditelji svjesni što se događa s djetetom na svakodnevnoj bazi? Koliko djece je počinilo samoubojstvo zbog okrutnosti koja su doživjela na Internetu?

Koliko je to veliki problem govori nam i činjenica da je policija počela organizirati predavanja za roditelje kako bi ih upoznala sa svim rizicima koje donosi Internet. Detaljnije predavanja se bave zlostavljanjem putem interneta i načinima kako se od njega obraniti.

Internet može biti poguban po vaše dijete. Zaštitite ga na vrijeme

Dio predavanja, koji je u članku Novi oblici nasilja – zlostavljanje putem interneta i mobitelaprenio nezavisni portal grada Slatina – slatina.net, se sastojao i od konkretnih načina na koji roditelji mogu zaštiti svoju djecu od nasilja:

  • paze da njihovo dijete ne provodi previše vremena ispred računala;
  • potiču korištenje računala kao oruđa za učenje i druženje, a ne isključivo za zabavu (npr. igrice);
  • upoznaju njihove internetske prijatelje onoliko koliko poznajete i ostale prijatelje;
  • naglase svojoj djeci kako oni nisu krivi ako su žrtve virtualnog nasilja;
  • kažu da im nećete zbog toga oduzeti pravo na korištenje računala – to je glavni razlog što djeca ne govore odraslima kad su žrtve nasilja na internetu.

Drugi dio predavanja se sastojao od načina na koji roditelji mogu poduzeti neke korake kako bi počeli rješavati probleme izazvane nasiljem putem Interneta, a jedna od glavnih uputa je da roditelji trebaju sačuvati materijale (poruke, videa ili fotografije) putem kojih su njihova djeca zlostavljana te ih dostaviti policiji.

Sve u svemu, koliko god da  su danas djeca zaštićena samom činjenicom da više vremena provode u kući, njihova izloženost nasilnicima je veća nego ikad. Jer Internet je prozor u veliki svijet putem kojeg do djece mogu doći različiti ljudi. A na roditeljima je da stvore ograničenja djeci, ali i da s njima razgovaraju – da znaju što se s djecom događa na svakodnevnoj bazi.

Jer prevencija je najbitnija. Ako su djeca svjesna da postoji način da se riješe zlostavljača, ako se znaju obraniti i ako vjeruju roditeljima da će im pomoći ako im se obrate, onda će biti i sve manje situacija u kojima djeca posežu za najgorom alternativnom.

Dana Radović