Jednostavni d.o.o., prilika ili zamka?

Smisao postojanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje trebao bi biti najprije povećanje zaposlenosti, tek potom smanjenje nezaposlenosti. Da li je "j.d.o.o." jedna od mjera kojom se to postiže?

Zadnjih 5 godina, Hrvatski zavod za zapošljavanje nudi više različitih potpora za samozapošljavanje. Kad su prvi put potpore krenule, bile su pojam nade za mnogobrojne nezaposlene ljude, koji su u tim potporama vidjeli izlaz iz često teških životnih situacija.

„Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava i Hrvatski zavod za zapošljavanje danas provode niz mjera aktivne politike zapošljavanja s ciljem poticanja zapošljavanja, dodatnih edukacija radnika i očuvanja radnih mjesta“ piše na njihovoj Internet stranici, ali tih 9 mjera je stvarno teško ozbiljno shvatiti budući da su ljudi uglavnom prepušteni sami sebi kad (ako) neku od tih mjera stvarno dobiju.

Dobiti potporu nije tako teško. Čovjek treba otići na HZZ, porazgovarati sa savjetnikom, uzeti gotovi obrazac poslovnog plana, sjesti doma i napisati ga. Naravno, tehnički nije teško, ali smisliti dobru ideju, koja je financijski isplativa je malo teže. Naravno da ljudima koji su tu potporu gledali kao slamku spasa, nitko nije upozorio na taj „kreativni“ dio. Ali to je samo dio problema.

U čemu je zapravo problem s mjerama? Pravi problem s mjera za samozapošljavanje jest da novac koji čovjek dobije za osnivanje jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću je premali da bi uspio u kratkom roku opravdati sredstva i troškove koje je imao. Jer HZZ traži pravdanje troškova u roku od 180 dana (što je još i produženi rok od prvog roka koji je bio 90 dana).

HZZ traži da čovjek koji je, na primjer, u 2016. godini dobio potporu za samozapošljavanje u vrijednosti od 25.000,00 kuna u prvih 12 mjeseci poslovanja svaki mjesec si isplati plaću na koju je prijavljen i sve doprinose. Ako se čovjek prijavi na minimalac od 2.496,00 mora platiti doprinosa 1,160.64 kuna mjesečno, što je za prvu godinu ukupno plaće i doprinosa 43,879.68 kn.

Naravno, uz plaću, osoba koja je dobila potporu se u ugovoru obvezuje tih 25.000,00 kuna namjenski potrošiti sukladno troškovniku koji je osoba sastavila. A što je u troškovniku? U troškovnik čovjek može staviti 6 mjeseci doprinosa za sebe, zatim 6 mjeseci plaćanja obveznog knjigovodstva te izradu poslovnih materijala kao što je izrada logotipa, žigova,, vizitki i pisanih materijala za oglašavanje (digitalni marketing nije priznat) te strojeve koji su j.d.o.o. - u potrebni za rad.

U čemu je kvaka s troškovnikom? Fora je u tome što se cijene materijala i novčanih obveza priznaju bez poreza, što znači da čovjek mora potrošiti 25.000,00 kuna na potrebni materijal i novčane obveze plus platiti porez. S porezom taj iznos se povećava na otprilike 31.000,00 kuna, a čak ne smije uložiti ni u potrošni materijal.

Kad se zbroji obveza prijave na 12 mjeseci i materijalni troškovi te novčane obveze, ukupna cijena rada   (i to minimalnog) za prvu godinu je 74,879.68 kn, a HZZ zapravo „pomaže“ samo s trećinom troškova – 25.000,00 kn.

Sad, neki će reći, pa i to je nešto, zašto ne? Istina, s dobrom poslovnom idejom i poduzetničkim iskustvom, ovo je izvrsna pomoć. Ali mjere samozapošljavanja nisu usmjerene na ljude koji imaju posao i iskustva i znaju kako, nego na ljude koji su nezaposleni i čekaju na Zavodu novu priliku. Takvim ljudima treba pomoći, pogotovo kod potpora. Treba ih educirati o potporama da razumiju ovu računicu koju sam ja gore ispisala.

Jer klijente i posao im neće tražiti HZZ, to trebaju sami, a ako nemaju puno kontakata ili ne poznaju rad na Internetu i socijalnim mrežama, to je jako teško.

Citirat ću još taj dio ugovora koji je od ključne važnosti za sve koji razmišljaju o samozapošljavanju:

„Članak 3 (3) – Ukoliko Korisnik potpore dostavi izvješće bez potpune odnosno prihvatljive dokumentacije sukladne Troškovniku, obvezuje se zavodu vratiti onaj dio sredstava za koji nije dostavio potpunu ili prihvatljivu dokumentaciju…, uvećan za ZATEZNE kamate obračunate temeljem članka 29. stavka 3, Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonske zatezne kamate.“

I to se stvara slijedeća dilema – je li potpora stvarna pomoć ljudima koji su u najgorem financijskom položaju ili je njezin cilj maknuti ih sa Zavoda na 12 mjeseci, ili još bolje, od njih tražiti povrat neutrošenih ili krivo potrošenih sredstva uvećan za zateznu kamatu?

Dana Radović